Vissignanun, Vicinius, Guissignanus, Visignano – ime Višnjan vjerojatno potječe od latinske riječi Vicinianus što znači u blizini jer je Višnjan u prošlosti bio najbliži posjed Poreča. Najstariji pisani dokument u kojem mu se spominje ime je akt po kojemu su se određivale granice posjeda Sv. Maura iz 1003. godine.
Na području sela Strpačići, 1 km od Višnjana, pronađene su bakrene naušnice i igle iz brončanog doba. Od 2000. do 1000. godine pr. Krista naseljavaju se Iliri, a kasnije i Kelti. Stvorena je državica Istra sa središnjicom u Nesazium (Vizace). Ostaci iz tog razdoblja postoje na brežuljku Montenes (montenes na keltskom znači „lijepa uzvisina“) u blizini Višnjana. Vrijedni pronalasci raznog keramičkog posuđa, i drugi ostaci iz tog razdoblja, pronađeni su i u samom Višnjanu. Zapadno od Višnjana nalazilo se u antici i srednjem vijeku poznato naselje Dilian sa samostanom i crkvom sv. Mihovila iz 11. st.
Oko 170. godine prije naše ere nastaje opsada Vizace od strane Rimljana, gdje si istarski kralj Epulo nakon herojskog odpuiranja oduzima život, a Istrom zagospodari Rim. Time Istra postaje dio desete Italske provincije, a Višnjan i Višnjanština su dio agera Poreštine na čijem tlu su kasnije izgrađene brojne „Vile rustike“ kojima su gospodarili veterani legionara kao gospodarstvenim zdanjima. Čitav teritorij Višnjanštine ispresijecan je rimskim cestama koje se odvajaju iz Vie Flavie, TRST-PULA-POREČ-TRSATIKA, kao pristupni putevi pojedinih naseljenih lokaliteta.
Rimsko gospodarenje Istrom prestaje 476. godine poslije nove ere. Uslijedilo je ostrogotsko doba, te od 539. do 751. godine ovim krajem vlada Bizant, slijede Langobardi koji poluotok uzdižu u rang vojvodstva. Godine 771. Karlo Veliki je porazivši Langobarde zemlju raskomadao u feude.
Motovun, u čiju je jurisdikciju u to vrijeme spadalo šire područje Višnjana, 1278. godine predaje se u ruke Sv. Marku te tako ovo područje vezuje svoju sudbinu uz Mletačku Republiku sve do njezinog kraja. Višnjan je administrativno pripadao Motovunu sve do 1847. godine kada postaje samostalna općina.
Uskočki rat ili rat za Gradišku (1615. – 1617. godine) je izazvao nova stradanja puka i osiromašenje zemlje. Gospodarstvo je u nekim dijelovima gotovo uništeno. Zanimljivo je za Višnjan (prema prof. Miroslavu Bertoši) da je rasporski kapetan Corner (1618. – 1619. godine) zabilježio za selo Višnjan sljedeći tabelarni pregled, koji govori sam za sebe.
| PRIJE RATA | 1617. g.h | UNIŠTENO U | |
|---|---|---|---|
|
KUĆA |
50 |
5 |
90 |
|
MUŠKARCI SPOSOBNI ZA RAD |
80 |
40 |
50 |
|
VOLOVI |
180 |
8 |
95 |
|
KRAVE I TELAD |
1000 |
5 |
99,5 |
|
STOKA SITNOG ZUBA |
3500 |
100 |
97,2 |
|
OBRAĐENE ORANICE U ŽURNADAMA (DAN ORANJA) |
2000 |
50 |
97,5 |
Sustavno ili smoinicjativno dolazi do repopulizacije stanovištvom sa područja Dalmacije, inače prenapućenog izbjeglicama iz zaleđa uslijed turskog prodiranja. Obnavlja se ratarstvo, nastaju novi vinogradi, maslinici i stočarstvo, obnavlja se život, svakako ne bez tereta daće, tlake i drugih obveza. Ekonomske prilike su omogućile značajne zahvate u samom mjestu – izgrađen je zvonik (dovršeno 1760. godine), a na mjestu stare kule (danas unesene u višnjanski grb) gradi se nova lođa 1765. godine u zamjenu za porušenu. Višnjan i Sv. Marko (Markovac) dva oveća sela (motovunske jurisdikcije), urednim aktom 1778. godine sjedinjuju se.
Nakon pada Mletačke republike, nastaje kratko francusko doba, kada Višnjan biva odvojen od Motovuna i zajedno s Bačvom pripojen Vižinadi kao dio ilirske provincije, te ponovni povratak Austrije 1813. godine sve do 1918. godine.
U doba vladavine Bečkog dvora jačaju gradovi u koje se slijevaju velike količine poljoprivrednih proizvoda, a Višnjanština je sa svojim agrarom uključena u te tokove. Mijenja se soc. struktura stanovništva, nastaju bolji ekonomski uvjeti. Čitavo područje Višnjana doživljava svoju ekonomsku i kulturnu renesansu. U trinaest godina sagrađeno je 45 stambenih zgrada, utemeljen je poštanski ured, telegrafska služba, a višnjanski teran u Mariboru dobiva prvu nagradu.